preskoči na sadržaj

IX. gimnazija Zagreb

Novinarski kutak IX. gimnazije

Ovdje možete pronaći novinarske radove naših učenika nastale u sklopu Novinarske grupe pod vodstvom Ivane Gis, prof.


U šk. god. 2020./2021. članovi Novinarske grupe su: Marta Malinar (1. b), Nikolina Marijan (2. a), Vicky Joe Radić Šulekić (2. d), Roko Katava (2. d), Max Talan (2. d) i Vito Reščić (4. d). Učenici mentori su Paula Zdelar (4. b) i Matej Biloš (4. e).


Lidrano 2021. - radovi plasirani na županijsku razinu

Dan bez nasilja

Budimo bolji jedni prema drugima!

Ispružena ruka umjesto stisnute šake i usana

Prije nekoliko dana obilježavao se Dan ružičastih majica kada su mladi diljem svijeta iskazivali potrebu za prevencijom vršnjačkog nasilja koji popularno nazivamo bullying. Gotovo svaki dan na putu do škole u tramvaju možemo vidjeti i čuti razgovore koji to nisu jer su na rubu incidenta. Naime, omalovažavanje, vrijeđanje, vikanje, izrugivanje i sve što je u stanju jedna grupa ili pojedinac činiti nekome iste dobi nikako se ne može smatrati normalnim. Nema tu pobjednika, ima samo žrtava.

Prva je žrtva onaj tko se nađe u ulozi izravne žrtve, onaj tko trpi jer se ne može suprotstaviti grupi ili se ne želi spustiti na tu razinu jer ne vjeruje u takav način rješavanja problema. Druga su žrtva nasilnici iza čijeg se ponašanja krije neka osobna drama ili nesigurnost pa potvrdu svoje vrijednosti traže u tome da budu dio neke grupice koja buntovno negira vrijednosti od kojih svi živimo. Sretna osoba ne bi uživala u tuđoj patnji, iza nasilničkog ponašanja krije se neka trauma ili dublji kompleks. Tu se može broj žrtava proširiti i na treću skupinu, a to je ona koja snosi najveći dio krivnje: čine ju promatrači koji nečinjenjem dopuštaju da se u njihovoj blizini događa takvo što. Oni će prešutno prijeći preko ružnog ponašanja koje već sutra može biti okrenuto protiv njih ili nekoga njima bliskoga. Tada kreće prozivanje institucija i stručnih službi koje nisu odradile svoj posao kao da itko može nešto značajno učiniti kada nitko ne prijavi ili neće svjedočiti o događaju. Lakši način nošenja s problemom su slušalice u ušima, pogled kroz prozor tramvaja i okretanje leđa. Nijedan pedagog, nastavnik, roditelj, policajac ne može sam učiniti nešto bez naše volje da se problem riješi i da se nasilniku jasno pokaže kako ne želimo šutjeti i trpjeti njegovo ponašanje.

Cijeli je pokret ružičastih majica krenuo od dvojice dječaka koji nisu htjeli biti promatrači, već su rekli Dosta je! Budite jedan od njih svaki puta kada se nađete u situaciji da netko vrijeđa, omalovažava i, najgore od svega, fizički napada drugoga. Upamtite da je nekada dovoljna samo jedna osoba da pokrene lavinu drugih pozitivnih reakcija, budite svjetlo svakome danu jer samo tako možete jasno vidjeti lice čovjeka do sebe, čovjeka kojemu je možda potrebno baš malo vaše hrabrosti i empatije da povrati samopouzdanje i dostojanstvo u životu vrijednom čovjeka. Nikada se nemojte bojati pokazati prijateljsko lice pa makar tu osobu nikada prije niste vidjeli, pogotovo ako je to netko vaše dobi ili mlađi od vas. Nemojte samo jedan dan u godini odjenuti ružičastu majicu - to je samo tkanina, obojite misli u boji prijateljstva i dobrote!

Marta Malinar, 1. b

izvor: pixabay

 

Kako rad od kuće utječe na zdravlje pojedinca?

Nova svakodnevica

 

U novoj normali važno je ostati pozitivan i težiti boljem usprkos svim promjenama koje se događaju u svijetu. Zdravlje je najveća cijena koju plaćamo, zato ne smijemo dopustiti promjenama da utječu na nas u negativnom smislu.

Većina je ljudi bila prisiljena iznenada se prilagoditi pandemiji koja je zaposjela svijet na najbolji mogući način. Mnogi su bili nepripremljeni i nespremni za nagle promjene. Tako je većina zaposlenika prešla na rad od kuće, a učenici su svoje školovanje nastavili takozvanom online nastavom. Iz vlastitog iskustva mogu reći da je na početku, barem mojoj generaciji, bilo drago što prati nastavu iz udobnosti vlastite sobe. Imali smo, odnosno i dalje imamo priliku iskusiti nešto novo. Uz mnogobrojne prepreke s kojima smo se morali suočiti te nakon malo manje od godinu dana vjerujem da nam je svima postalo na neki način normalno i čista rutina odraditi nešto od kuće, bio to novi zadatak koji je šef zadao ili članak od 600 riječi koji je nama učenicima zadala profesorica. Nakon nekog vremena počela sam uočavati negativne strane praćenja nastave na daljinu, ali i rada od kuće.

Fizičko zdravlje

Uz ostajanje kod kuće radi izvršavanja obaveza koje mogu trajati i preko 8 sati, ponekad zaboravimo da je važno uzeti odmor i prošetati barem 30 minuta dnevno. Iako nije lako zaštititi se od opasnosti koja nam prijeti i jednim odlaskom u dućan, trebala bi nam biti navika baviti se fizičkom aktivnosti svaki dan u najmanjem trajanju od pola sata. Konstantnim sjedenjem za računalom i korištenjem mobitela znatno možemo oštetiti vid. Iako nam današnja tehnologija i znanost pružaju mnoga rješenja za ove moderne probleme, kao što su uključenje noćnog svjetla na računalima ili naočale protiv plave svijetlosti, ne smijemo zaboraviti da je ipak najzdravije izaći ili kroz prozor proširiti vidni spektar te tako spriječiti trajna oštećenja. Još jedan od problema je i neprekidno sjedenje te je za mene kao osobu koja ima problema s leđima jako bitno ustati više puta dnevno i prošetati najmanje nekoliko minuta kroz stan. Jedno od rješenja za bolove u leđima koje si sada možemo priuštiti jest sjedenje na pilates lopti, dok to u školi nije bilo moguće. Uz navedene probleme važno je spomenuti i jedan itekako zastupljen među današnjom populacijom i to sve više tinejdžerskom. Pretilost je ozbiljan i nažalost uobičajen problem koji ne samo da utječe na naše samopouzdanje i socijalni život , već može dovesti i do ozbiljnih te često neizbježnih problema sa zdravljem, a katkad i do smrti. Mnogo vremena provodimo kod kuće, sjedeći, ne krećući se dovoljno. Jedemo kada stignemo, a kada i stignemo, to je brza hrana ili nešto nezdravo poput grickalica ili slatkoga. U ovoj situaciji, kada smo kod kuće, imamo priliku više paziti na prehranu te steći zdrave navike.

Mentalno zdravlje

U vrijeme kada se moramo pridržavati onoga držite razmak od dva metra ili obvezno nošenje zaštitnih maski većina nas radije ostaje u kućama. Ne izlazi se kao prije, a mnogi se ne osjećaju dovoljno sigurno da bi pozvali druge kod sebe na šalicu kave. Kako onda ostati socijalan? Ići na kavu poslije posla ili škole nekoć nam je bila svakodnevica, a sada kao da nam je netko oduzeo tih sat vremena i naredio nam da ostanemo doma. Interakcija među ljudima važan je dio brige o mentalnom zdravlju. Moderna tehnologija omogućuje nam da se na različite načine čujemo s bližnjima pa čak i vidimo, što nam pruža veći osjećaj bliskosti, iako to ne može zamijeniti onaj osjećaj kao kad smo s nekim uživo. Zbog iste svakodnevnice znala sam izgubiti pojam o vremenu, zaboraviti koji je dan ili se osjećati bezvoljno. Nije lako ostati motiviran i zainteresiran. Nakon što sam organizirala svoj dan i vrijeme, stvorila dnevnu rutinu i napravila dnevni plan, osjećala bih se puno bolje. Poslije obavljenih obaveza imala sam više slobodnog vremena koje bih iskoristila radeći nešto zabavno. Tehnologija nam nije uskratila ni da budimo informirani o situaciji vezanoj uz virus. Iako smo svi još zbunjeni i nesigurni zbog toga što se događa u svijetu, važno je pratiti informacije o novonastaloj zarazi, iako nas mediji mogu dodatno uznemiriti i doprinijeti razvoju straha i nelagode. U njima se najčešće, radi popularnosti, događaji preuveličavaju, a informacije su nerijetko izmišljene ili neprovjerene, stoga je ponekad potrebno ograničiti vrijeme prikupljanja informacija o tekućoj situaciji. Kako je svakidašnjica postala nešto nepoznato i kako nemamo jasan uvid u to što  budućnost nosi, postali smo podložniji razvoju poremećaja mentalnog zdravlja, a tinejdžeri su najpodložniji bolestima kao što su depresija i osjećaj tjeskobe. To nas ponovno vraća na temu socijalnosti i koliko je zapravo važno održavati kontakt s drugima i tražiti pomoć ako je nam ona potrebna.

Gdje je bolje?

Kao učenica srednje škole veliku većinu svog života provela sam na nastavi, u učionici. Tamo sam upoznala prijatelje za život, stekla nova znanja, zapravo, to je bio kao moj drugi dom. Kad je bilo potrebno prilagoditi se novom načinu života, i to ne samo nama mladima, već i svima koji su zbog pandemije bili prisiljeni obavljati posao online, promjena nije bila sasvim pozitivna. Iz perspektive učenika bilo je tu mnogo prepreka, od organizacije do tehničkih problema. Iako smo uštedjeli na vremenu koje inače potrošimo na samo putovanje u školu, način rada nije toliko efikasan koliko je bio u uobičajenom okruženju prostorija naše škole. Smatram da smo se situaciji prilagodili najbolje što smo mogli, uzimajući u obzir da je sve došlo tako naglo i iznenadno. Iako ćemo imati dosta toga za ponoviti kada se vratimo na nastavu u učionicama, najbitnije je organizirati se kako bismo stigli napraviti najvažnije, a da nam ostane i vremena za sebe. Zdravlje je nepredvidivo, dovoljna je i najmanja promjena da se nešto poremeti u našem organizmu te negativno utječe na naše psihičko i/ili fizičko zdravlje. Važno je shvatiti da je to sve povezano te da liječenjem i brigom o jednom sprječavamo i oštećenja drugog. Kada se naša rutina prekinula, bilo je za očekivati da će naše mentalno zdravlje najviše patiti. Iz perspektive poslovnog čovjeka, primjerice moje mame, nije bilo tako zahtjevno prilagoditi se radu od kuće. Iako je to dovelo do manjka socijalnog života, ona je jako dobro organizirala svoje vrijeme. Ako u pitanje dovedemo efektivnost u izvršavanju njezinog posla, nisam primijetila nikakve nedostatke. Istina je da oni koji rade s ljudima vjerojatno imaju više zapreka, ali zaključila bih da je rad od kuće stvar vlastite organizacije i ustrajnosti, iako je stari način uvijek dobrodošao. S druge strane, smatram da je koncentracija i suradnja među učenicima bila bolja uživo nego u nastavi na daljinu kada se interakcija smanjila na minimum.

Pozitivne misli, pozitivni osjećaji

Zdravlje nas prati kroz cijeli život, nekada dobro, a nekada loše. Neki imaju priliku utjecati na njega, ali rijetki tu priliku ozbiljno shvaćaju. Je li živjeti u trenutku jednako dobro kao živjeti sljedećih 50, 60 ili 70 godina uz dobro zdravlje? Smatram da ćemo u životu imati mnogo prilika koje ponekad možda neće biti najbolji izbor za nas. Primjerice, ako situaciju u kojoj se trenutno nalazimo iskoristimo fokusirajući se na krive prioritete, najviše ćemo sebi otežati te negativno utjecati na vlastito zdravlje. Možda mnogi ne shvaćaju što se trenutno događa oko nas, a uz virus koji nam je otežao najbolje godine, nimalo nije lako uživati u životu. Pogled na svijet može znatno promijeniti kako se osjećamo. Ako mislimo pozitivno, pozitivno će nas i pratiti kroz život, zato zapamtimo da je granica između psihičkoga i fizičkoga izrazito mala ili je uopće nema te je zdravlje ono što određuje sljedeći korak u našem životu.

Ana Tomčić, 2. c


Lidrano 2021. - radovi plasirani na županijsku razinu

Učenje naše svakidašnje

Autor: Ivana Gis, 27. 4. 2021. 13:52

Učenje u školi ili škola na monitoru, pravi ili „virtualni“ profesor

Učenje naše svakidašnje

Promjene koje je donio virus s Dalekog istoka

Evo nas na svježoj temi, svježija ne može biti. Preko noći smo se našli u situaciji da učitelje i učenike iz razreda mijenjaju HRT i računalo. Uz stečena informatička (ne)znanja startali smo s različitim uspjehom i snalazili se kako je tko znao. Roditelji su nam ponudili svoju pomoć koja se svela uglavnom na tehničku podršku i nešto prakse, ali morali smo plivati oceanom informacija i znati izvući ono najbitnije. Neki su doma imali još braće i sestara kojima je također trebalo računalo pa su roditelji bili suočeni s dodatnim troškovima, a mi smo se morali dogovoriti o tome kada će kakva atmosfera vladati u domaćinstvu. Neki od nas sigurno mogu učiti uz buku ili glazbu, ali nekima je  potreban mir u prostoriji kako im ništa ne bi remetilo koncentraciju. Koncentracija je ipak čudna biljka koju je trebalo njegovati zanimanjem za temu i u čemu su nam ipak pozornost u školi mogli pobuditi učitelji povezujući ju s onim što smo do sada učili i ishodima učenja te primjenom u budućem životu, kao i onemogućavanjem odustajanja od teme i površnosti u pristupu. U novonastalim uvjetima učitelji su bili više mentori u našem ovladavanju obrazovnim sadržajima pa smo strahovali od ispita i ukupnih rezultata, poglavito zato što smo bili svjesni da nas očekuju upisi u željene srednje škole i da će oni ovisiti o ukupnom uspjehu. Kako je prošla godina završila online ispitima, naša su očekivanja bila nekada zadovoljena, a nekad su slijedila razočaranja jer su i nastavnici po prvi put tražili načine da nas pouče na drugi način i evaluiraju naše znanje po nekim novim kriterijima.

 [više]

Život ispod maske

Autor: Ivana Gis, 27. 4. 2021. 13:49

Kada odem nemoj sačuvati moje mjesto, vratit ću se kada sve bude gotovo (Twenty One Pilots)

Život ispod maske

Zadrži dah i dezinficiraj te dezinformacije

I novorođenčad je čula da je koronavirus glavni predmet senzacije današnje estrade, novi trend koji nas podsjeća da ljudi nisu besmrtni, ali da na smrtnost uvelike mogu utjecati, bilo to na odgovoran i oprezan način (oprez je majka mudrosti) ili na onaj manje koristan, točnije baš nasuprot  tomu - štetan. Teško se u potpunosti koncentrirati na školski rad, svakodnevicu pa i na samu funkciju disanja. Postalo je teško širiti i sužavati plućna krila i boriti se da ono malo kisika ipak ostane u našem tijelu. Zašto, pitate se, pa to je automatizirana anatomska funkcija svake žive i zdrave osobe? Upravo tako, međutim kada je od jutra do sutra sve što podražuje naša osjetila konstantno bezumlje informacija, reklama i pozivanja na odgovornost, onda se gubi ona opća, ljudska funkcija za kontrolu i upravo se tada javljaju psihički poremećaji.

 [više]

 



Sport kao osnova i smisao života

INTERVJU S DRAŽENOM ANZULOVIĆEM