IX. gimnazija Zagreb

U sklopu planiranih godišnjih aktivnosti, naša škola se uključila u akciju Parka prirode MEDVEDNICA USVOJI ŠIŠMIŠA.
Neobično, ali istinito, gotovo svake godine u zgradu naše gimnazije uluta poneki šišmiš i, dakako, svi u školi odmah se stave u dvije skupine (u trećoj, malobrojnoj, su ravnodušni).

Mi iz prve skupine, mislimo da je lako, prirodno i moralno omogućiti ulutalom da mirno odluta i izađe. O tom svjedoči i naša odluka da se pridružimo štovateljima i ovih stanovnika Veternice, odazivom na zanimljiv prijedlog znanstvenika sa Medvednice. I sami fascinirani nevjerojatnim podacima o šišmišima, poželjeli smo sve što smo doznali objelodaniti i razbiti predrasude. Pozvali smo učenike na prigodno predavanje o životu, obilježjima i, staništima šišmiša – predavanje i akcija imaju zajedničko ime – GLEDATI UHOM. Izloženi su ne baš poznati zoologijski podaci, dakako u duhu HNOSa. Zoologiji su se pridružile povijest glazbe, psihologija, umjetnost pa, ako hoćete, i filozofija. Zapravo, poticajno za gimnazijski duh … Eto, stvorila se jedna lijepa atmosfera, nešto zbilja LIJEPO. Izvijestili smo đake i o tom kako su šišmiši cijeloga svijeta odabrali baš našu Hrvatsku, kako imaju velike i brojčano značajne zajednice baš u našoj lijepoj zemlji – u Istri, na Papuku, u Veternici. Na INTERNETu je lako doznati gdje sve ovih izumirućih životinjica ima. Provjerljivo je koliko su ponosni, naprimjer, Slovenci, na ono što oni od toga imaju (ali i drugi). Pa da ni mi ne zaspemo, pokrenuli smo akciju USVAJANJA: skromnim doprinosom (barem tri kune), prikupljen je novac kojim smo stekli pravo na usvajanje triju zajednice šišmiša te smo sazvali još jedan sastanak na kojemu smo im dali imena (to je dio nužne procedure, MORATE nazvati svoga šišmiša). Učenici su odabrali imena Betty, Šime i Dizmo. Novcem tako prikupljenim pomažemo znanstvena istraživanja vezana uza sve neistraženo sa toga područja.

Cilj naš bio je, dakle, razvijanje pozitivnog emocijskog odnosa spram vrste životinja koja izumire, a čak živi nadomak našemu gradu (dugokriloga pršnjaka kojega smo usvojili ima petstotinjak komada uopće!). Nije li čudno i naopako da među usvojiteljima nalazimo toliko STRANACA – valjda su boravili u našemu gradu pa su za akciju čuli i pristupili joj, ili tko zna!? Usvojitelji dvaju životinjica su čak Australijanci, toliko ih je iz Japana, Njemačke …

U akciju je izravno uključeno dvjestotinjak djece – Akciju smo zaokružili posjetom Veternici čim smo izviješteni da je (kasno proljeće) otvorena i da je ulaz moguć. Voditeljica akcije je Ljiljana Bićanić, prof., a osim nje sudjeluju profesorice Višnja Bajić, Sonja Lušić Radošević, Maja Vulić, i Tihana Urbić.

Na manifestaciju „Noć šišmiša“ koja je nedavno održana u Maksimiru, učenici su se nakon provedenih akcija u školi rado odazvali.

Mi nećemo stati – nastavit ćemo s našim malim donacijama kao što to već više godina i činimo. Uključit ćemo vazda nove i nove učenike! Sve veći broj učenika koji se priključuje akciji dokaz je da je ova akcija vrijedna truda koji je u nju uložen.

Biljka je posađena, raste naočigled …..

Nadamo se da će ovakav odnos škole pomoći izgradnji odnosa učenika prema prirodi u ŠIREMU SMISLU. NEĆE STATI NA SAMO OVOMU SEGMENTU

Ljiljana Bićanić, prof.