IX. gimnazija Zagreb

Humanitarni božićni sajam IX. gimnazije

Prosinac je tradicionalno mjesec darivanja i humanitarnih aktivnosti. Učenici, profesori i djelatnici IX. gimnazije organiziraju tradicionalni Božićni sajam na kojem učenici prodaju kolače, razne ukrase, čestitke i svakojake sitnice. Prihod sa sajma ide u humanitarne svrhe. Razred koji ispeče najviše kolača i od prodaje prikupi najviše novca za pomoć potrebitima dobiva slobodan dan.

Božićni stupovi - jedinstvena tradicija IX. gimnazije

Istog poslijepodneva se kite stupovi na prvom katu škole. Dvadeset stupova za dvadeset razreda. Svaki razred kiti svoj stup na temu božićnog drvca. Božićna drvca iz godine u godinu doživljavaju zanimljive transformacije. Premda se čovjeku učini da su sve ideje potrošene, učenici iz godine u godinu iznenađuju svojom kreativnošću. Oko 18 sati kreativnost i trud procjenjuje komisija u sastavu ravnateljice, nekoliko profesora i  naših bivših učenika, a ponekad i  nekog vanjskog suradnika. Stupovi s najvećim brojem bodova rangiraju se u tri kategorije za prva tri mjesta, a razredi čiji su to stupovi dobivaju slobodan dan. 

Ali ne mogu svi osvojiti slobodan dan!  Ova tradicija ima puno veći značaj od dodjele slobodnog dana. Toga dana po hodnicima se radi, pili, reže, farba, pjeva i veseli. Uključite se i uživajte! Uključite i svoje ukućane i pozovite ih da između 17.00 i 18.00 navrate u školu.  

Pogledajte galeriju naših dosadašnjih  stupova i božićnog sajma:

2019./2020.

2016./2017.

2015./2016.

2014./2015.

2013./2014.

2012./2013.

2010./2011.

2009./2010.

2008./2009.

2007./2008.

2006./2007.

2005./2006.

2004./2005.

2003./2004.

Stupovi u samom početku  >>>>>>>>

Prosinac 2008.

Dragi domaći i nedomaći, dragi nasumični, dragi hotimični posjetitelji  naše WEB stranice! Upućujemo vam nekoliko riječi o fotkama na kojima možete vidjeti kako smo okitili stupove u školici. Vjerujemo da ćete ih gledati s većim zanimanjem i da ćete, čak i ako ste IZ školice, doznati nešto što niste znali, sjetiti se nečega što ste zaboravili, podsjetiti se...

Autor ideje stare kakovih četrnaestak godina jest ondašnja voditeljica, a naša današnja ravnateljica, Svea Bielen.  Kad je rešenje stupova pokrenula, bio je rat. Kao da je to bilo još jedno malo svjetlo u tami za čemerne i pogođene. Stoga se stalo na odluci ajmo nekaj s tim stupovima napraviti. Rezulatati su bili više nego skromni.

Onda se ideja odlučila roditi, prestala je tek sramežljivo viriti – ajmo urediti barem ove stupove na prvomu katu, barem ove koji se vide, ajmo ih okititi .. ajmo nekaj napraviti.

A kaj možeš sa stupom napraviti? Ništ.

A gdo bi taj bil kaj bi kaj napravil?

Ana, Valentina, Daria i Marko. Znaš, ona dobra deca iz IIIb.

I zbiljam, oni nekaj malo povešaju, namalaju, nalepiju. Ha, malo je bole nek onak črno. Kaj? Niste zadovolni? Dajte vi.

Onda ideja odaja do druge godine. Spava, spava. I zbudi se! Fiksiramo datum, rastrubimo kaj treba. Tak. Slabo.

Slabi odziv! Samo Marko, Daria, Valentia. Ana ima gripu. I njihovi kompići iz c-razreda su nekaj pomagali. A oni iz a-razreda koji si z njima nisu baš dobri, otišli su malo niže, do osmoga stupa. Pa bilo je u to doba puuuno stupova! Kol´ko hočeš!

Ovi su se pajdaši skrili da sami nekaj zmisle u miru, da ih cekači ne gledaju.
Kaj se tiče rulje – i odraslih i dece – negdo si je kaj poluknul, negdo nije. Više nije neg kaj je...
A žalosni su bili i akači i cekači i bekači! Mučili su se, a … zabadaf. Ništ. Nemreš tu niš, ne splati se. 
Ma dobro, možda je stup totu il tam malo lepši, ali nespretan je, nezgodan! Čak neprijatelski. Riče se i kopiče. Ne dâ se... Kad je od Ane gripa otišla Valentini i kad je fletno došmrcala do škole, bila je srdita i puna savjeta i primjedbi! Tak je bila srdita, da je prestala šmrcati! Pa ovak, pa onak, pa zakaj niste ovo, pa mogli ste ono...
Joj, niš bez mene ...
Bumo drugo leto, valda bum zdrava. A ak se koji drugi od vas razgripa?  Ko bu z menom delal? Joj, ne bu, valda! Pak stopram niti ja nemrem sama kaj takega ....

I tako, posjetitelju WEBa, daj mašti krila. Malo pomalo, malo pomalo.

Danas nema slobodnih stupova i zadaci su teški, konkurencija velika.

Sjećamo se nekih prošlih ostvarenja, djelâ učenika koji su sada, doista, daleko. Tko zna gdje!? 

Bilo ih je koji su se i po godinu dana unaprijed  pripremali – primjerice, učenici koji su napravili pravcati eskimski iglu – jasno, u kooperaciji s nekim tatom koji je stvar zavario (već za ljetnih mjeseci).

Ili oni šaljivci iz razreda žblj! No, netko od žbljovaca je za natjecanje fkral bracekovu skijašku odjeću! Nju su napunili modelirajući lik sv.Nikole fiksiran o stup sleđa. Nemajući skijaške sreće, Svetac se, siromak, zabušio u stup!

Bilo je svega – aviona, gostiona, pubova (to vam nije isto); muških i ženskih likova čije je tijelo stup, bilo je frižidera (znam da ne razumijete, ne morate), začarana drveća, ekologijskih jelki, tvornice lutaka (!), Betlehema nablizu...

Ove su godine nekak coprali i varali, a ima ih i kaj su seeega delali … preslano su se hecali z onim kaj se ne sme. Al ne bum sad o tom. Bor je bil dost pikav i težek. Pak su deca imala drugu ideju – pub, štalica - a bor, zadani lik, su samo ˝uklopili˝- mislim da u tom nisu uspjeli, kužili smo ih, ali smo oprostili (zato vam pod jenom slikom piše da se IIIb dela da se o boru radi. A o boru se NE radi. Nek o štalici).

S vremenom je stvar profiltrirana kako bismo smanjili raznorodnost. Nek bude ZIMSKA tema (ne avion) – ova i ova – zadani lik. Ove godine to je bila JELKA/BOR kao zadatak. I što je slijedeće, NE znam. Budete videli i vi i mi. Tko zna gdje nam je kraj!
Ako održimo Mladost i Ljubav, onda ga nema. Mladosti neće manjkati upornosti da se zli stup pobijedi, da on najposlije poprimi nekakovo obličje, da se zasitimo i izmučimo, a da smijeh i veselje, ipak, pršti uokolo...

Budemo mi još toga dopisali, budete videli. Da, skor sem pozabil! Kak ste mogli i sami zaključiti, dopušteno je da vam pomognu i stric-vujc i tata i mama. I salama!  Jer je zadatak težak, pa naj vam pomogne. A, pokazalo se, SLABO DA GDO POMAŽE. Onaj tata sa igluom, nekaj mamâ kaj su šivale, nekaj starije brače kaj su kaširali ...Ništ. Nas vam pak zanima – rezultat. Pojednostavnili smo stvar.

Ljiljana Bićanić, prof.

Prosinac 2008.

Učenici IX. gimnazije i ove su se godine pobrinuli za dobru atmosferu prilikom kićenja božićnih stupova, a prodajom kolača i adventskih ukrasa prikupili su novac za Caritasov dom za dojenčad i malu djecu na Savici.

Pobjedu je odnio 3.e razred s maksimalnim brojem bodova.

Drugo mjesto su podijelili 4.b, 4.c i 4.d,

a treće mjesto je pripalo 1.c i 1.e razredu.

Iako je glavni cilj prodaje kolača i božićnih ukrasa bio sakupiti novac u humanitarne svrhe, to je ujedno  i neka vrsta borbe za prestiž. Pobjedu je odnio IV.c razred.

Za kraj je dobru atmosferu dodatno zagrijao vokalno-instrumentalnoga sastava naših momaka – PRAZNA LEPINJA.