...foto galerija...

Polazak je bio zakazan u 8 sati ispred Cibone. Bilo je hladno jutro, s čak -8 stupnjeva celzijevih, ali prema onih -12 koji su nas dočekali u Grazu, bilo je to sasvim u redu. Počeli smo se okupljati negdje oko pola 8. Većina je došla ranije, vjerojatno da se „dočepa“ mjesta na drugom katu, što dalje od profesora. U osam smo krenuli, nitko nije kasnio, svi su se pojavili i sve je prošlo odlično. Često kažu da će izlet biti onakav kako započne, i zaista je bio odličan. Kada je autobus krenuo, neki su navalili na sendviče, neki nisu mogli prestati pričati od uzbuđenja, a oni koji nisu neki ranoranioci odmah su zaspali. Ubrzo smo prvi put stali i to na slovenskoj granici. Izašli smo iz autobusa, neki od nas nadobudno bez jakne, misleći da ćemo se brzo vratiti u bus, ali bili smo velika grupa od čak šezdeset i troje pa je potrajalo više od očekivanog i gotovo da smo se smrznuli. Sve je prošlo u redu i mogli smo nesmetano nastaviti put kroz Sloveniju i Austriju koje su u potpunosti bile prekrivene snijegom. Stali smo još jednom na odmaralištu u Austriji na nekih 20-ak minuta. Sljedeće stajalište bilo je na ulazu u Graz, u velikom trgovačkom centru u kojem smo proveli dva slobodna sata. Mi cure odmah smo pohrlile u H&M u kojem nas je dočekao ogroman natpis „SALE“. Dečki koji su bili u manjini bili su pomalo izgubljeni ta dva sata, ali zato smo mi bile u svom svijetu. U autobus smo se opet svi vratili na vrijeme, osim profesorice za koju smo se malo zabrinuli jer se nije pojavila u dogovoreno vrijeme, ali nas je na kraju uspjela pronaći. S malim zakašnjenjem krenuli smo prema centru Graza. tijekom puta naš nam je ljubazni voditelj govorio neke činjenice o Grazu i dijeleći nam tekstove pjesama koje ćemo čuti navečer u mjuziklu. Nakon što smo stigli u centar, naš je vozač pronašao mjesto za parking ostavivši nas ispred Opernhausa. Na stubama pred opernom kućom slijedila je grupna fotografija i mali „fotosession“ profesorica, vjerojatno za „fejs“. Nastavili smo pješice i gazeći ulicama Graza za koje sam očekivala da će biti bolje očišćene, ali to nas nije sprječavalo da uživamo u ovom predivnom gradu. Nakon kratke šetnje stali smo i dogovorili se gdje i kada ćemo se naći. Neki su nastavili razgledavati grad s profesoricama i vodičem, a mi malo „stariji“ nastavili smo sami- neki u Kunstzhaus ( Muzej suvremene umjetnosti), neki opet u H&M, a neki su pobjegli na toplo u kafiće. Ja sam sa svojim društvom otišla obaviti predbožićni shopping i nešto prigristi, ali nastavila sam i s razgledavanjem grada, fotografiranjem. Prošetala sam gradskim parkom koji je uvečer u zimsko doba predivan. Nakon razgledavanja i kupovine u busu smo se presvukli u nešto primjerenije Opernhausu. Iznutra baš i nije nešto drugačiji od HNK-a moram priznati. Smjestili smo se na naša mjesta, bilo je skoro 8, svjetla su se ugasila i mjuzikl je počeo. Nažalost, dijalozi su bili na njemačkom, ali ipak smo razumjeli veći dio, srećom pjesme (songovi) su bile na engleskom.

Priča se vrti oko Dona Lockwooda i Line Lamont, slavnog filmskog para i zvijezda nijemog filma. Don u stvarnosti ne podnosi Linu ali u javnosti govore da su par samo kako bi podigli gledanost svojih filmova. Lina je s druge strane uvjerena da ju Don zaista voli.

Bježeći od „fanova“ nakon premijere, Don uskače u auto koji vozi Kathy Selden. Don je očaran njome, a ona ga odbija. Don i Kathy se ponovno susreću na zabavi R.F. Simpsona, vlasnika Monumental Picturesa za koji Don radi. Na istoj zabavi R.F. predstavlja i zvukovni film. Zbog popularnosti zvukovnog filma Don i Lina prisiljeni su ostaviti nijemi film i snimiti zvukovni film, ali velik problem predstavlja Linin glas koji je sve samo ne ugodan, ali naravno, fanovi to ne znaju jer u javnosti uvijek Don razgovara s novinarima. A kako stvari u životu uvijek mogu postati još gore, Lina bi u filmu uz to trebala i pjevati. Don i njegov najbolji prijatelj Cosmo dolaze na ideju da umjesto Line govori i pjeva Kathy, ali Lina o tome ne bi ništa znala.

Neću više otkrivati jer bih vam upropastila kraj. Mjuzikl mi se jako svidio. Iako je podosta prošlo od kada je prvi put izveden, jednako je zanimljiv i danas. Osim što je priča odlična, uživala sam i u scenografiji i kostimima te naravno, i u pjesmama.

Oko 22 sata mjuzikl je završio, a mi smo se uputili prema autobusu i krenuli za Zagreb. Na povratku smo jednom stali u Austriji, a dok smo prolazili kroz Sloveniju igrali smo nagradnu igru sličnu bingu. Svatko je od nas zapisao datum svog rođenja i to je bio skup brojeva koje je morao prekrižiti. Samo što nitko nije izvlačio brojeve, već su nam za to služili jureći automobili Ako bi se poklopila posljednja brojka registracijske tablice s tvojim brojem, prekrižio bi ga i time bio bliži nagradi. Nagrada je bila besplatno putovanje u Beč (uključijući i posjet Kući glazbe) ili u Trst na mjuzikl Flashdance. Nagradu je osvojila Mia Radoš iz 2. c.

Sve u svemu, izlet je bio odličan, mjuzikl još bolji ( i „shopping“ naravno). Čak nas je i voditelj putovanja pohvalio kako smo bili odlična grupa i poštovali sve dogovore i nismo kasnili. U Zagreb smo došli oko pola dva ujutro i kući se vratili s puno lijepih uspomena.

Matija Ranogajec 4.c